Kvantno kodiranje, u svojoj suštini, jest sustav kojim se efektivno rješava problem hakiranja podataka. Ono osigurava kako bilo kakvo 'prisluškivanje' razmjene podataka između dvoje korisnika, rezultira smetnjama, koje navedeni korisnici mogu primijetiti i reagirati na njih.
Kvantno kodiranje podataka tako dozvoljava prenošenje bezuvjetno sigurnog kodnog ključa između dvoje korisnika i u trenutku dok ih vreba potencijalni haker, prenosi Physorg.com. Taj kodni ključ prenosi se putem svjetlosnih signala, a korisnici ga primaju putem detektora fotona. Dosad je izazov bio u tome kako spriječiti hakera u presretanju i manipuliranju tih signala.
'Detektori fotona pokazali su se prije kao prava 'Ahilejeva peta' distribucije kvantnih ključeva, te se na taj način otvorila i mogućnost za suptilno napadanje sa strane, odnosno kvantno hakiranje', istaknuo je dr. Charles Bennett, istraživač u IBM-u i jedan od ljudi koji su izmislili kvantnu kriptografiju.
No sada, profesor Lo je sa svojim timom pronašao način kako da riješi problem detektora fotona. Njegova metoda zove se 'uređaj za neovisno mjerenje distribucije kvantnih ključeva'. Dok hakeri mogu manipulirati detektorima fotona i prenositi rezultate tih detektora legalnim korisnicima, ti korisnici sada više ne moraju vjerovati podacima koje ima haker šalje, jer mogu provjeriti njihovu valjanost mjereći i uspoređujući vlastite podatke s dobivenim. Ključ svega jest otkriti suptilne promjene koje se događaju kad kvantnim podacima manipulira treća strana, odnosno hakeri.
Lo i njegov tim već su isprobali svoju metodu te ustanovili da ona funkcionira, a trenutno rade na razvoju prototipa novog uređaja za mjerenje kvantnih signala, koji bi trebao biti spreman u narednih pet godina. Otkriće dr. Loa i njegovog tima objavljeno je u najnovijem broju žurnala Physical Review Letters.
Nema komentara:
Objavi komentar
Poruka će biti vidljiva nakon provjere.